четвртак, 19. фебруар 2015.

Pijem da zaboravim ako mogu da si priuštim



Ne šalim se.

Pijem svaki dan, poneki preskočim.

Kada dođem kući posle posla mrtva umorna i nervozna, sve što želim jeste da se istuširam, jedem, poljubim voljeno biće, izgrlim mačke i sipam sebi čašu vina. To me opušta, ili bar ja u to verujem.

Da li je ovo alarmantno?
Jesam li alkoholičar ako pijem svaki dan po jednu čašu vina?
Neki kažu da je to zdravo, drugi kako je to pravi pravcati alkoholizam u početnoj fazi.

Ne znam, meni prija, možda čak i previše.

Sve te lepe čaše, lepa bela i crna vina, penušava, mirisna...

Imam ljubavnu aferu sa svim tim divnoćama.... 

A odakle dolaze ti afiniteti? Moguće da je nasleđena ljubav, mada pre mislim da je stečena još u tinejdžesrko doba kada si “morao” da piješ, pa čak i kada ti se nije sviđalo, a onda, posle toliko popijenih flaša, konačno ubediš telo da ti se sviđa i to je ljubav za ceo život.

Nešto kao dogovoreni brak. Isprva se ne volite, ali se podnosite, pa onda postanete prijatelji, pa se onda rodi iskrena ljubav i strast.

I može da traje celog života, ako se ne pretvori u zlostavljanje, zlostavljanje alkohola.

Ja uživam u njegovom društvu, uglavnom se zadržim na jednoj čaši, osim ako sam na nekoj žurci ili druženju ili večeri ili... Ok, tu ću se zaustaviti...

I da se razumemo, nsiam ja jedan od onih vikend-alkoholičara, vikendom skoro nikad ne pijem. Moje pijenje je isklučivo vezano za radne dane. Hmmm, možda je to neka skrivena poruka. 



Skrivena toliko da svi znaju da među novinarima ima najviše alkoholičara, zapravo, ja ne znam nijednog novinara koji ne pije alkohol.

Taj mora da je ili loš novinar ili je napustio dotičnu profesiju da bi se izlečio mentalno...

Čast izuzecima, koji piju neke druge droge, garantovano!

Elem, kad vidim sve te boce u šteku, toplo mi oko srca - crno vino, belo vino, šljivovica, loza, višnjevača, pivo voćno, obično...

Ne moram ni da pijem, samo da znam da su tu, kao što je slučaj s cigaretama - ne moram nijednu da zapalim satima, ali moram da ih imam uz sebe.

Šta je to, alkoholizam ili "hoarder" sindrom?

Mislim da je to živim u banana-državi sindom. Pijem da zaboravim ako mogu da si priuštim. 

Bilo kako bilo, ja se večeras vraćam u svoj topli dom da zavirim u svoj hladni šank na terasi.

Večeras ćemo točiti špricer! 



Нема коментара:

Постави коментар